Objavljeno

ULTRAZVUČNA TERAPIJA – SONOTERAPIJA

Sonoterapija je terapijsko lijećenje primjenom ultrazvučne energije. U terapijske svrhe primjenjuje se ultrazvuk raspona frekvencije od 0.75MHz do 3MHz. Ultrazvučni valovi zbog svog dvostrukog djelovanja, mehaničkog i toplinskog, predstavljaju vrlo učinkovito sredstvo pri terapiji brojnih patologija živčanog i koštano-mišićnog sustava. Uslijed lokalnog povećanja temperature na tretiranom području dolazi do bolje cirkulacije kroz samo tkivo što ubrzava i olakšava resorpciju primjenjenog lijeka i pospješuje izlječenje. Unošenje lijeka pomoću ultrazvuka zove se sonoforeza i pomoću nje lijek se resorbira puno dublje u tkivo nego primjenom elektroforeze.

Najvažniji terapijski učinci sonoterapije su:

  • analgetsko svojstvo(protiv bola)
  • protuupalno
  • smanjuje spazam (“grč”) mišića
  • povećava lokalnu cirkulaciju, smanjenje otoka i depozita kalcija u sluznim vrečama i drugim tkivima
  • djeluje regenerativno ( pospiješuje zarastanje tetiva poslije povreda )
  • poboljšava rastezljivost ožiljnog tkiva jer ima dublji toplinski učinak na zglobne kapsule, ligamente i tetive (zato se koristi – kod kontraktura zglobova i kao uvod u viježbe istezanja, kao i kod ožiljaka)

Indikacije za primjenu sonoterapije

Sonaterapija se indicira pri širokom spekteru bolesti i stanja a neka od njih su:

  • Ankilozantni spondiloartritis (Morbus Bechterew) – upalnu reumatoidnu bolest iz skupine spondiloartropatija, a patološke promjene koje nastaju su osifikacija vezivnog i fibroznog tkiva. Bolest obićno počinje sa jutarnjom zakočenošću, bolovima i nelagodom u predjelu križa. Stanje se poboljšava nakon razgibavanja i kretanja. Bol i ukočenost se može širiti u predio prsnog i vratnog djela kralješnice.
  • Reumatoidni artritis – kronično sistemsko oboljenje vezivnog tkiva, koje je najčešće lokalizirano na zglobovima, ali i na mišićima, koži, visceralnim organima i sistemima. Ova bolest zahvaća sve zglobove, osim kralježnice.
  • Tendovaginitis i entezitis (upala tetiva i njihovih ovojnica), burzitis (upala sluznih vrećica oko zglobova), periartritis ramena i drugih zglobova
  • Sudeckova bolest -algodistrofični sindrom odnosi se na istovrsne promjene koje nastaju najčešće na šaci ili stopalu nakon neke prethodne traume ruke ili noge, a mogu varirati od bezazlenih kao što je udarac, kontuzija mekih tkiva, distenzija ligamenata, distorzija zgloba pa do kompliciranih prijeloma. Intenzitet traume nije proporcionalan intenzitetu izraženosti Sudeckove bolesti, pa tako benigna ozljeda može uzrokovati teške promjene u Sudeckovoj bolesti.
  • Osificirajući miozitis – osobit je oblik upale mišića  kojemu uzrok nije otkriven, a kod njega se u mišićima talože kalcijeve soli pa oni postaju tvrdi poput kosti.
  • Miofascijalni sindrom – je tup, dubok i stalan bol u mišiću koji se pojačava pri pokretima koji angažuju zahvaćeni mišić.
  • Neuralgija – bol živca koja se javlja kad je živac podražen ili upaljen. Bol koja se širi duž živčanih putova može biti prolazna ili kronična i može biti u rasponu od blage do nepodnošljive.
  • Povrede tetiva i ligamenata
  • Posttraumatsko ograničenje pokretljivosti zglobova
  • Dipitrenova kontraktura – bolest koja zahvaća površinsku (potkožnu) fasciju (ovojnicu) dlana te fascije prstiju, pri čemu dolazi prvo do pojave potkožnih čvorića, zatim tračaka i na kraju fleksijskih kontraktura (savijanja) prstiju. U kasnijim fazama može zahvatiti i kožu i uzrokovati skvrčavanje kože.
  • Keloidi i ožiljci – keloid je posebna vrsta ožiljka koja se tipično javlja kod mlađih osoba na određenim mjestima: resicama ušiju, šiji, ramenima i prsima. Može se javiti i na drugim mjestima, ali znatno rjeđe. Glavni uzrok razvoja keloida je ozljeda bilo koje vrste, a ima slučajeva kada se razviju spontano bez ikakve traume. Postoji genetska sklonost njihovu razvoju. Osim što predstavlja estetski problem, keloid izaziva niz tegoba: bolnost, osjetljivost, svrbež i nelagodu.
Objavljeno

LIJEČENJE OZONOM – AKTIVNIM KISIKOM

ŠTO JE OZON – O3

Ozon je alotropska modifikacija kisika, čija se molekula sastoji od tri atoma kisika. Kemijsku formulu odredio je JACQUES-LOUIS SORET 1867.godine.

Prvi puta je primječen 1783. godine, a imenovao ga je CRISTIAN FRIEDRICH SCHOENBEIN 1840. godine po grčkom nazivu za neugodan miris ˝ OZEIN ˝, zbog neugodnog mirisa koji nastaje kod udara groma za vrijeme jakih oluja. Ijako taj miris ne dolazi od ozona, već od elektrona koji se oslobađaju za vrijeme jakih kemijskih reakcija. Ozon ima jedva zamjetan miris u umjerenoj koncentraciji, a pri večim koncentracijama miris podsjeća na sumpor.

Koncentracija ozona u atmosferi je relativno mala – max. 0,001%- ali ima veliku važnost za život na Zemlji.

Ozon je plin blijedo-plave boje koji na temperaturi ispod -112°C tvori tamno-plavu tekućinu, a pri temperaturi od -193°C prelazi u ljubičasto-crne kristale.

Ako govorimo o Zemljinoj atmosferi ozon je smješten u STRATOSFERI, na visini od 20 do 50km iznad Zemljine površine.

Ozon upija štetno UV-zračenje koje dolazi od Sunca, a upravo zbog tog zračenja i nastaje iz molekula kisika. Bez ozonskog omotača ne bi bio moguć život na Zemlji.

I dok je ozon u stratosferi vrlo poželjan jer omogućava život na Zemlji u troposferi nije jer nastaje kao produkt zagađenja iz ispušnih plinova te u reakciji s dušikovim-oksidom čini sastavni dio gradskog smoga.

Ozon je vrlo snažno oksidacijsko sredstvo, puno jače od dvoatomnog kisika (O2). Nestabilan je i vrlo lako se raspada na molekulu kisika. Upotrebljava se za izbljeljivanje i sterilizaciju vode, prostora i predmeta te za razliku od klora kao sredstva za dezinfekciju, ozon ne tvori otrovne spojeve s organskim molekulama i ne zaostaje u vodi nakon sterilizacije.

Iako je ozon plin koji može izazvati iritaciju grla i dišnog sustava, pogotovo kod asmatičara, ozon odnosno aktivni kisik u organizmu stvaraju leukociti (bijela krvna zrnca) kako bi uništili patogene mikroorganizme i zaštitili nas od bolesti.

OZON U MEDICINI

Od  polovice 19. stoljeća ozon je korišten na različite načine u medicini te za higijenske svrhe.

Još od 1920. godine koristi se u terapijske medicinske svrhe, a čak se i spominje njegova primjena u britanskom medicinskom časopisu The Laucet.

Postoje brojni znanstveni radovi koji potvrđuju pozitivno djelovanje ozona na cijeli niz bolesti, od obične prehlade i viroze preko raznih drugih virusnih i bakterijskih, a također i malignih oboljenja.

Ozon je jaki oksidans i vrlo reaktivna molekula koja reagira sa svim organskim molekulama pa stoga pokazuje odlična baktericidna, fungicidna i antivirusna svojstva.

Osim u medicini terapija ozonom koristi se i u kozmetici npr. u tretiranju bradavica i mladeža.

Sistem djelovanja ozona kao biooksidansa u organizmu ima vrlo jednostavno objašnjenje.

Bolesti nastaju zbog nakupljanja toksina u organizmu. U normalnim uvjetima, uz dovoljnu količinu kisika, toksini kao organske tvari se u organizmu razgrađuju do CO2 i H2O (ugljični-dioksid i voda) koji se zatim vrlo jednostavno izlučuju iz organizma. No zbog današnjeg stila života (pušenje, stres, loša prehrana, konzumiranje alkohola, razne bolesti i konzumiranje raznih sintetskih lijekova) organizam se dovodi u stanje hipoksije (nedovoljne opskrbljenosti organizma kisikom) te se toksini nakupljaju u organizmu i ometaju njegovo normalno funkcioniranje. Zbog nakupljanja toksina i stanja hipoksije naš organizam postaje vrlo povoljna sredina za rast i razmnožavanje anaerobnih, patogenih mikroorganizama a koji su uzročnici raznih bolesti.

Unošenjem aktivnog kisika u organizam, čiste se nakupljeni toksini, spriječava razmnožavanje mikroorganizama i omogućava normalno funkcioniranje organizma.

Zato su učestale prehlade i što mi kažemo ,,pad imuniteta˝ alarmantna stanja za organizam i krajnje vrijeme da se poduzmu spomenute mjere sprječavanja sve težih i težih stanja te vračanja organizma u normalu. Drugim riječima, u organizam treba unijeti aktivni kisik koji će zatim reagirati sa anaerobnim bakterijama, virusima i ostalim patogenim mikroorganizmima te ih uništiti a da pritom ne škodi stanicama ljudskog organizma. Selektivnost djelovanja ozona na mikroorganizme za razliku od stanica ljudskog organizma javlja se iz razloga što ljudski organizam producira puno više antioksidacijskih enzima od stanice mikroorganizma i na taj naćin kontrolira koncentraciju aktivnog kisika te se samim time štiti od njegovog oksidacijskog djelovanja.

DJELOVANJE OZONA:

  • Potiće sintezu eritrocita (crvenih krvnih stanica) čime osigurava veliku koncentraciju kisika u krvi još dosta vremena po završetku terapije
  • Povisuje razinu interferona do devet puta
  • Potiće stvaranje TNF-a (tumor necrosis factor)
  • Potiće izlućivanje IL-2, jednog od glavnih faktora imunološkog odgovora
  • Iznimno jako baktericidno sredstvo jer bakterije nemaju ni približno jak antioksidativni potencijal kao stanice ljudskog organizma, što ih čini izuzetno osijetljivima na ozon čak i u malim koncentracijama
  • Jako fungicidno sredstvo – ubija gljivice
  • Antivirusno sredstvo – ubija viruse napadajući direktno njihovu RNA (reproduktivni materijal virusa), a ujedno napada i zaražene stanice koje nemaju dovoljan antioksidativni potencijal te ih uništava i tako sprečava daljnje razmnožavanje virusa
  • Djeluje na razvoj i širenje stanica karcinoma jer kancerogene stanice svu energiju usmjeravaju na što brži rast i razmnožavanje zbog čega im je antioksidativni potencijal jako nizak te su zbog toga vrlo osjetljive na ozon
  • Ozon čisti plak u krvnim žilama i stoga je vrlo djelotvoran u liječenju krvožilnog sustava te smanjuje povišeni tlak nastao uslijed plaka u krvnim žilama
  • Povećava broj crvenih krvnih stanica te samim time koncentraciju kisika u krvi, zbog čega je i opskrbljenost tkiva kisikom veća još dugo nakon terapije
  • Ubrzava Krebsov ciklus pospješujući glikolizu te time poboljšava upotrebu energije u organizmu
  • Pojačava antioksidativni potencijal organizma
  • Ozon razgrađuje toksine i produkte razlaganja nafte pa njegovu primljenu vidimo i u ekologiji

Prema svemu navedenom vidljivo je kako ozon ima djelovanje na širok spektar bolesti tako što ubija patogene mikroorganizme, čisti organizam od nakupljenih toksina te podiže imunitet organizma, odnosno jača njegov obrambeni sustav.

Terapija ozonom priznata je u preko 15 zemalja i svi pacijenti koji su prošli neku vrstu terapije ozonom nisu imali nikakvih posljedica kao nuspojava terapije.

Teško je nabrojati sve bolesti kod kojih se ozon pokazao učinkovit, ali neke od bolesti su:

  • bolesti srca i krvnih žila
  • problemi s cirkulacijom
  • artritis
  • tumori i maligna oboljenja
  • hepatitis
  • viroze i virusna oboljenja, herpes, gripa
  • akne
  • gljivice
  • alergije
  • rane, opekline, dermatološke bolesti

Zbog porasta ugljičnog-dioksida u zraku proteklih desetljeća znatno se smanjila koncentracija kisika pa upravo zbog toga nije začuđujuć nagli porast malignih oboljenja što pak ukazuje na nedostatak kisika u ljudskom organizmu, a to pak terapiju aktivnim kisikom čini neophodnom mislimo li se zaštititi od oboljenja.

OxyPRO life - aktivni kisik u kapima

Objavljeno

HIGIJENA VJEĐA – PUT DO ZDRAVIH OČIJU

HIGIJENA VJEĐA

UPALA VIJEĐA, SINDROM SUHOG OKA, ALERGIJSKI KONJUNKTIVITIS….

« UPALA VJEĐA (blefaritis) »

Blefaritis
Ljuskice
Suho oko
  1. ZNACI BLEFARITISA

Najčešći znaci blefaritisa su crvenilo na rubovima vjeđa, svrbež, crvene i umorne oči, krmelji u unutarnjem kutu oka posebice ujutro, ljuskice – sasušen iscjedak na rubovima vjeđa i uz trepavice, nadražujući osjećaj pečenja u očima, osjećaj stranog tijela, često suzenje, osjetljivost na svjetlost i često pojavljivanje ječmenca.

2. UZROCI BLEFARITISA

Ovisno o uzroku upale, blefaritis može biti posljedica zaraze mikroorganizmima, alergije, sindroma suhog oka i sl. Upala se češće pojavljuje kod alergičara, osoba s seboreičnim dermatitisom i rozaceom.

3. HIGIJENA VJEĐA

Svakodnevna higijena vjeđa iznimno je važna u procesu liječenja upale ali i kao preventiva kako do upale nebi došlo. Mora se provoditi dva puta dnevno, redovito i dugoročno. Kad je upala vjeđa izrazitija i/ili su prisutni znakovi promijenjenog odnosa između bakterija na rubu vjeđa i u iscjetku iz oka, u liječenje se prethodno mogu uključiti i protuupalni lijekovi te antibiotici.

Redovita uporaba omega-3 masnih kiselina utječe na smanjenje upale i povećava stabilnost suznog filma. Iznimno česta posljedica upale vjeđa (u više od 50% slučajeva) je nestabilan suzni film koji dovodi do sindroma suhog oka i kratkotrajnog zamagljenja vida. Nestablan suzni film najčešće se lijeći simptomatski, pri čemu se najviše preporučuje upotreba kapi za ovlaživanje i zaštitu suhog oka koje ne sadrže konzervanse.

VAŽNOST REDOVITE HIGIJENE VJEĐA BEZ KONZERVANSA

  • Higijena vjeđa osnovni je korak u liječenju različitih očnih bolesti, primjerice blefaritisa.
  • Higijena vjeđa iznimno je važna za kliničko liječenje disfunkcije Meibomovih žlijezda (DMŽ) i pripadajučih bolesti.
    • suho oko
    • ječmenac (halacion)
    • seboroični dermatitis
    • rozacea
  • Higijena vjeđa smanjuje naseljavanje bakterija na rubovima vjeđa, što dovodi do poboljšanja mukoznog i lipidnog sloja suznog filma.
  • Redovita, svakodnevna i dugoročna higijena vjeđa smanjuje vjerojatnost ponavljanja bolesti.
  • Higijena vjeđa također je iznimno važna prije i nakon operativnih zahvata.

ODGOVARAJUĆI POSTUPAK HIGIJENE VJEĐA

PODIJELJEN U 3 JEDNOSTAVNA KORAKA

1. ZAGRIJAVANJE

Stavite tople obloge na zatvorene vjeđe 5 do 10 minuta kako bi omekšale ljuskice i eventualni iscjedak u žlijezdama.

3. MASIRANJE

Blagim pritiskom ili nježnom masažom (kretnje prema gore i dolje)gornjih i donjih vjeđa istisnite omekšale izlučevine iz vjeđa.

3. ČIŠĆENJE

Temeljito očistite gornju i donju vjeđu (posebno rubove).

Za to možete upotrijebiti posebno pripremljen gel – BLEPHAGEL sterilni gel – ili već gotove sterilne krpice natopljene losionom – BLEPHACLEAN sterilne krpice .

Oftalmolozi za čišćenje preporučuju primjenu proizvoda koji ne sadržavaju konzervanse.