Objavljeno

ULTRAZVUČNA TERAPIJA – SONOTERAPIJA

Sonoterapija je terapijsko lijećenje primjenom ultrazvučne energije. U terapijske svrhe primjenjuje se ultrazvuk raspona frekvencije od 0.75MHz do 3MHz. Ultrazvučni valovi zbog svog dvostrukog djelovanja, mehaničkog i toplinskog, predstavljaju vrlo učinkovito sredstvo pri terapiji brojnih patologija živčanog i koštano-mišićnog sustava. Uslijed lokalnog povećanja temperature na tretiranom području dolazi do bolje cirkulacije kroz samo tkivo što ubrzava i olakšava resorpciju primjenjenog lijeka i pospješuje izlječenje. Unošenje lijeka pomoću ultrazvuka zove se sonoforeza i pomoću nje lijek se resorbira puno dublje u tkivo nego primjenom elektroforeze.

Najvažniji terapijski učinci sonoterapije su:

  • analgetsko svojstvo(protiv bola)
  • protuupalno
  • smanjuje spazam (“grč”) mišića
  • povećava lokalnu cirkulaciju, smanjenje otoka i depozita kalcija u sluznim vrečama i drugim tkivima
  • djeluje regenerativno ( pospiješuje zarastanje tetiva poslije povreda )
  • poboljšava rastezljivost ožiljnog tkiva jer ima dublji toplinski učinak na zglobne kapsule, ligamente i tetive (zato se koristi – kod kontraktura zglobova i kao uvod u viježbe istezanja, kao i kod ožiljaka)

Indikacije za primjenu sonoterapije

Sonaterapija se indicira pri širokom spekteru bolesti i stanja a neka od njih su:

  • Ankilozantni spondiloartritis (Morbus Bechterew) – upalnu reumatoidnu bolest iz skupine spondiloartropatija, a patološke promjene koje nastaju su osifikacija vezivnog i fibroznog tkiva. Bolest obićno počinje sa jutarnjom zakočenošću, bolovima i nelagodom u predjelu križa. Stanje se poboljšava nakon razgibavanja i kretanja. Bol i ukočenost se može širiti u predio prsnog i vratnog djela kralješnice.
  • Reumatoidni artritis – kronično sistemsko oboljenje vezivnog tkiva, koje je najčešće lokalizirano na zglobovima, ali i na mišićima, koži, visceralnim organima i sistemima. Ova bolest zahvaća sve zglobove, osim kralježnice.
  • Tendovaginitis i entezitis (upala tetiva i njihovih ovojnica), burzitis (upala sluznih vrećica oko zglobova), periartritis ramena i drugih zglobova
  • Sudeckova bolest -algodistrofični sindrom odnosi se na istovrsne promjene koje nastaju najčešće na šaci ili stopalu nakon neke prethodne traume ruke ili noge, a mogu varirati od bezazlenih kao što je udarac, kontuzija mekih tkiva, distenzija ligamenata, distorzija zgloba pa do kompliciranih prijeloma. Intenzitet traume nije proporcionalan intenzitetu izraženosti Sudeckove bolesti, pa tako benigna ozljeda može uzrokovati teške promjene u Sudeckovoj bolesti.
  • Osificirajući miozitis – osobit je oblik upale mišića  kojemu uzrok nije otkriven, a kod njega se u mišićima talože kalcijeve soli pa oni postaju tvrdi poput kosti.
  • Miofascijalni sindrom – je tup, dubok i stalan bol u mišiću koji se pojačava pri pokretima koji angažuju zahvaćeni mišić.
  • Neuralgija – bol živca koja se javlja kad je živac podražen ili upaljen. Bol koja se širi duž živčanih putova može biti prolazna ili kronična i može biti u rasponu od blage do nepodnošljive.
  • Povrede tetiva i ligamenata
  • Posttraumatsko ograničenje pokretljivosti zglobova
  • Dipitrenova kontraktura – bolest koja zahvaća površinsku (potkožnu) fasciju (ovojnicu) dlana te fascije prstiju, pri čemu dolazi prvo do pojave potkožnih čvorića, zatim tračaka i na kraju fleksijskih kontraktura (savijanja) prstiju. U kasnijim fazama može zahvatiti i kožu i uzrokovati skvrčavanje kože.
  • Keloidi i ožiljci – keloid je posebna vrsta ožiljka koja se tipično javlja kod mlađih osoba na određenim mjestima: resicama ušiju, šiji, ramenima i prsima. Može se javiti i na drugim mjestima, ali znatno rjeđe. Glavni uzrok razvoja keloida je ozljeda bilo koje vrste, a ima slučajeva kada se razviju spontano bez ikakve traume. Postoji genetska sklonost njihovu razvoju. Osim što predstavlja estetski problem, keloid izaziva niz tegoba: bolnost, osjetljivost, svrbež i nelagodu.